|
|
 |
 |
 |
 |
SRIĆOLOGIJA - kolumna za pobjednike
LISTOPAD 2006
KUDA IDE HRVATSKO GOSPODARSTVO?
Kuda ide Hrvatsko gospodarstvo, koje reforme su potrebne, zašto imamo precijenjen tečaj kune, sporu birokraciju i kako što prije u Europu. O tim sam i sličnim pitanjima nedavno imao priliku govoriti u "paralelki" Privrednog Vjesnika. Za promjenu, ova kolumna sadrži sažetak tog razgovora
Koji su hrvatski strateški ciljevi, što će se događati s turizmom i industrijom?
Bojim se da, usprkos nekim parcijalno napravljenim studijama i prijedlozima, Hrvatska u proteklih 15 godina samostalnosti još nije iznjedrila nikakvu suvislu strategiju vlastitog razvoja u cjelini pa tako niti u turizmu industriji. Nama je i ulaz u EU cilj, umjesto da je sredstvo. U Europu možemo ući kao njeno Kosovo ili kao njena druga Švicarska, no to ne ovisi o Uniji nego o našoj vlastitoj strategiji koja bi utvrdila prioritete, projekte, akcije i odluke. Ovako će se turizam i dalje razvijati više-manje stihijski, bez pravog identiteta i usmjerenja, i dalje će se pričati o elitnom i masovnom turizmu, djelatnost će polako jačati, zbog naših očitih komparativnih prednosti, ili oscilirati, ovisno o uvjetima na globalnom turističkom tržištu. Što se tiče industrije, ona će i dalje lagano nazadovati, jer smo izgubili većinu kapaciteta i sposobnosti na tom području koje smo nekad imali. Uz to, odgađamo radikalna rješenja tamo gdje su odavno nužna, na primjer brodogradnji. Kao što već i vrapci na grani znaju, naša prejaka kuna i nedostatak razvojne strategije pretvorili su nas u Eldorado za trgovinu, a ne za proizvodnju.
Jesu li vladavina prava i uprava temeljni problemi ekonomskog razvitka Hrvatske?
Ako nisu temeljni, onda su svakako među najvažnijima. Naime, efikasna uprava i stabilno djelovanje onoga što se zove pravna država stvaraju predvidljivo i poticajno okruženje za poduzetništvo, strane investicije i gospodarski razvoj uopće. Birokratizacija, korupcija i "zemljaštvo" u načelu nisu poželjne pojave niti kapitalu niti gospodarskim razvojnim projektima. Ako se zna o korupciji, a nedovoljno poduzima, ako su svi svjesni da birokracija, od lokalne do vladine, sama ima "prste u pekmezu", sklona lobirati i zalagati se za projekte na kojima se mogu zaraditi osobne provizije, onda se ne treba čuditi našem niskom plasmanu na listama koje govore o konkurentnosti Hrvatske i njenog poslovno-političko-pravnog okruženja.
Raste naš debalans u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Ove godine će se uvesti hrane za 2 milijarde dolara, a izvesti samo 1,3 milijarde. Zašto poljoprivreda i turizam nisu strateški povezani?
Odgovor se, između ostalog, nalazi u vašem prvom pitanju: nema strategije koja bi ih povezivala. Ako sebe Hrvatska u budućnosti strateški vidi kao turističku zemlju zdravog života, zdrave hrane, makrobiotike, sporta, rekreacije i "welnessa", onda će vlada svojim poticajnim mjerama, projektima i politikama podržavati i stimulirati takve aktivnosti kroz sve svoje kanale djelovanja. Na primjer, kroz zakone, poticaje i projekte objedinjavati turizam i proizvodnju hrane, financirati za njegove potrebe razvoj znanosti, obrazovanja i zdravstva, voditi prometnu i infrastrukturnu politiku u tom pravcu, jednom riječju činiti sve da oživotvori svoju strategiju. Ako takve strategije nema, sve što se događa spontano je i ne garantira uspjeh niti očekivanu sinergiju povezivanja.
U trenutku potreba za provođenjem reformi uvijek se događaju izbori. Je li moguć konsenzus oko najbitnijih gospodarskih reformi koje stoje pred Hrvatskom?
Najbolja politika obično zna ono što zna svaki čovjek na ulici. A ako pitate prosječnog stanovnika Hrvatske, on će Vam reći da su naši ključni problemi niski standard, korupcija, nezaposlenost, nepravda proizašla iz privatizacije, loši političari koji brinu samo o vlasti i svojim interesima. Mi trebamo političare koji će iskreno reći, kao mađarski premijer nedavno, da su proteklih petnaest godina "zasrali" (oprostite na izrazu), i da je konačno došlo vrijeme snažnih reformi, usmjerenih na rješavanje spomenutih ključnih pitanja. Zašto se te toliko nužne reforme, vjerojatno još neko vrijeme neće u nas dogoditi, mislim da svi znamo. Nema na političkoj sceni osoba koje su spremne u to zagrabiti. Umjesto njih dominiraju politikanti kojima je dobro ovako kako jest i koji nisu spremni staviti a kocku osobne interese radi evidentnog općeg dobra.
Hrvatska već 13 godina ima, tvrde mnogi, precijenjen tečaj. Koliko takva situacija utječe na izvoz?
Naravno, vrlo nepovoljno, jer smo preskupi i teško konkurentni. I bez takvog tečaja naši izvoznici imali bi ogromne probleme boreći se s jeftinim radom jedne Kine u sferi proizvodnje ili Indije u sferi intelektualnih (mislim prvenstveno informatičkih) usluga. Ipak, valja reći da je stabilnost tečaja imala i pozitivnih efekata, jer je smanjila rizike financijskih ulaganja na minimum. Brzo uvođenje eura umjesto kune s jedne bi strane bilo još jedan prilog u tom pravcu (na primjer, ljudi u nas ionako još uvijek nekretnine kupuju i prodaju u eurima, a n u kunama). No s druge strane, bez korekcije tečaja, postojeći odnosi bi bili nepovoljni za izvoznike.
Uklanjanje administrativnih barijera i spora birokracija još nas uvijek karakteriziraju. Što bi trebalo učiniti?
Jedan od najuglednijih svjetskih menadžera, Jack Welch podijelio je moderne rukovoditelje na brze i mrtve. Najugledniji svjetski teoretičar managementa, nedavno preminuli Peter Drucker rekao je da je posao svih poslova zadržati postojeće i privući nove klijente. Oboje vrijedi za administraciju. Nama treba brza i efikasna uprava sa smiješkom. Dakle dva glavna cilja su: informatizirati, automatizirati, pojednostavniti sve aspekte "birokratskog" u upravi i gospodarstvu, a zatim preodgojiti sve učesnike u tim procesima da cijene klijenta i prema njemu razviju najvišu razinu pristojnosti, korektnosti i poštovanja. Vidimo da nam EU sugerira kako smo pre birokratizirani pa država mora "ukloniti" oko 40% postojećeg pravnog okruženja. A to nam govori jedna od najjačih i najrazvijenijih birokracija na svijetu koja je stalno kritizirana unutar same Unije zbog hipernormativizacije. Osobno, ja sam skloniji američkoj logici deregulacije jer je ona bolje okruženje za poduzetništvo. Njena je logika: što god nije zabranjeno, to je dopušteno. Naša je logika: što god nije eksplicitno dopušteno, to je zabranjeno.
Govori se o tome da nam je potrebno uvođenje menadžera privrednika u razne državne institucije i sustave. Kako vi gledate na takve najave?
Vrlo pozitivno. U takozvanom "komunističkom" razdoblju imali smo na čelima vlada vrhunske privrednike, sjetimo se samo Ante Markovića i Antuna Milovića. Današnja hrvatska Vlada praktički nema nikoga s vrhunskim gospodarskim iskustvom, iskreno, nema nikoga tko iole razumije suvremenu ekonomiju. Uspješni menadžeri, koji su ispekli zanat na tvrdom i teškom svjetskom tržištu, znali bi bolje kakva teška metla treba proći našom upravom da ju oživi, debirokratizira i protrese. Problem je, međutim, što takve ljude nemate čime privući u državne institucije i sustave, niti ih možete adekvatno platiti. Paradoksalno je da u uvjetima kad polovica našeg GDP-ja završi u državnom budžetu, ta ista država nije u stanju unajmiti vrhunske domaće i svjetske konzultante radi pomoći u boljoj i bržoj vlastitoj transformaciji.
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
