SRIĆOLOGIJA - kolumna za pobjednike

Sposobni moraju govoriti

Glasoviti ekonomist Mijo Mirković, poznat i kao pjesnik Mate Balota, volio je u šali ovako opisati glavni problem hrvatskog mentaliteta: Kod nas svatko zna više od onoga koji zna! Kod nas svatko misli da bi bio bolji premijer od premijera, bolji trener nogometne reprezentacije od selektora, bolji šef od svojeg direktora i bolji saborski zastupnik od onih koji su izabrani u Sabor. Jedna od uloga u kojoj se svi najlakše vide i koju svi najčešće strastveno kritiziraju, upravo su političari.

Imam prijatelja koji sve nevolje ovog svijeta vidi baš u politici i političarima. Pitate li ga o tome citirat će omiljenu izreku: Nesposobni su i te kako sposobni da onesposobe sposobne! Naravno, pod nesposobnima koji onesposobljavaju sposobne on prije svih vidi osobe koje su odabrale politiku za svoj poziv, osobe na vlasti.

Kao dječak volio sam gledati vesterne. Posebno me veselila činjenica da su dobri kauboji nosili bijele šešire, a zli crne pa ih je bilo lako prepoznati. Također, svaki pravi holivudski vestern završavao je hepiendom, dokazujući da istina i pravda uvijek pobjeđuju. Nažalost, u životu suvremene Hrvatske često je upravo suprotno. Ljudi koji imaju poštene namjere, rijetko se organiziraju. Oni smatraju da su istina, pravda i objektivnost na njihovoj strani pa se niti ne udružuju niti umrežavaju. Istodobno oni čiji se interesi kose sa zakonom, moralom i običajima, uvijek se potrude stvoriti mreže, klanove, zločinačke organizacije ili mafije. I dok druge zemlje više ili manje uspješno ratuju sa svojim mafijama, specifičnost je Hrvatske da je mafija ušla u vladajuću političku stranku i osvojila najviše institucije države. Veliki broj korupcijskih afera vezanih uz ljude na funkcijama, od pojedinih ministara do bivšeg premijera najbolje dokazuje sramotnu razinu zloupotrebe politike za osobne ciljeve i bogaćenje bez rada.

Tome je u velikoj mjeri doprinijela dugotrajna negativna selekcija među hrvatskim političarima. Nema li posebnu strast za vlašću, naš najbolji ljudski resurs bježi od djelatnosti koju više nitko ne cijeni niti joj vjeruje. U politici ostaju oni koji nemaju drugog izbora, ljudi s natprosječnim ambicijama i ispodprosječnim sposobnostima. Posljedica je manjak političara s vizijom, osobnošću, integritetom i sposobnošću za izazivanje promjena. Lidere su zamijenili stranački birokrate, vizionare bezlični demagozi, poštenjačine nemoralni tipovi, a snažne karaktere beznačajni ljudi umjetne karizme i karikaturalnih osobnosti.

Hrvatska javnost već je davno izgubila povjerenje u političke stranke koje su u dubokoj krizi. Prije svega, slabo se razlikuju po programima i ciljevima za koje se bore. Zajednička im je jedino beskrupulozna borba za vlast i fotelje. Zabetonirale su politički prostor rotirajući na vodećim pozicijama vlasti niti tisuću osoba u proteklih dvadeset godina. Onemogućile su protok ljudi i ideja, pokazavši da im je više stalo do vladanja, nego do interesa građana. Spremne su koalirati i principijelno i neprincipijelno, javno i tajno, pošteno i nepošteno, samo da ostvare cilj dolaska na vlast i ostanka na vlasti. Time su trajno doprinijele percepciji politike kao sramotnog zanimanja. S pravom se može reći da je 90% naših političara krivo što javnost o preostalima ima grozno mišljenje. Zato sve manje ljudi izlazi na izbore i potvrđuje istinu da su loši političari izabrani od dobrih ljudi koji su na izborni dan ostali kod kuće.

No tako više ne može! Pitamo li se gdje su snaga, sposobnost, vizija i ljudi koji će nas izvesti iz krize, odgovor je jednostavan. Trebaju nam novi ljudi i nova energija! Treba nam shvaćanje da u krizi politika više nije problem odabranih nego svih! Sposobni više nemaju pravo stajati sa strane! Ne bavimo li se politikom, ona će se itekako baviti nama! Dolazi vrijeme osoba, a ne stranačkih plemena i njihovih poglavica. Dolazi doba trećeg puta i ljudi s biografijama umjesto nositelja dugovječnih partijskih knjižica. Dolazi vrijeme žrtvovanja za politiku, a ne zarađivanja od politike. Dolazi vrijeme da pametniji prestanu popuštati jer će inače budale potpuno ovladati svijetom.

izvor: Obzor, Večernji list