SRIĆOLOGIJA - kolumna za pobjednike

OŽUJAK 2010

Danas sam izabran sam za predsjednika HSLS-a grada Zagreba. "Nezavisni intelektualac" odrekao se svoje lepršave slobode i postao politička životinja, reći će zlobnici. Zašto sam napustio ugodnu poziciju nezavisne liste i ušao u političko pleme? Zašto sam, pored lagodnih opcija bipolarnog SDP-a i HDZ-a izabrao baš posrnule liberale?

Razlozi su brojni. Prvi se zove Darinko Kosor, sukladnost njegovih i mojih vizija i njegova superiorna moć uvjeravanja. Drugi je medijska blokada moje gradske nezavisne liste koju se ovako nadam probiti. Treći je želja da se vrati stara pozlata iskonskoj liberalnoj građanskoj stranci u Hrvata, da ju se kadrovski osvježi, konsolidira i unaprijedi. Četvrti je da se obnovljenom vizijom i programom privuku u politički prostor, danas pretežno ispunjen mediokritetima, najkvalitetniji ljudi koje grad ima, toliko potrebni u ovim vremenima krize.

Teški su zadaci pred nama. Podanički mentalitet od kojeg je stranka patila valja pretvoriti u pobjednički. Na vlasti ili u oporbi treba zadržati bit hrvatskog liberalizma: samostalnost i kritičnost. Od stranke koja se može kupiti HSLS mora postati ne(pot)kupljiva savjest i moralna okosnica. Pritom su ključni ljudi. Treba privlačiti najkvalitetnije pojedince u svim strukama, staležima, interesnim i dobnim skupinama koji ne ulaze u politiku da bi od nje nešto dobili nego da bi joj nešto dali.

HSLS je bila prva demokratska politička stranka u Hrvatskoj (osnovana svibnja 1989), ima sjajnu prošlost intelektualne nadmoći, plejade izuzetnih ljudi poput Budiše, Lerotića i Gotovca, bila je rasadnik kadrova nove hrvatske vlasti. No to je slatka povijest, danas je HSLS marginaliziran, nepopularan i neprepoznatljiv. Prema istraživanju agencije Puls iz siječnja 2010. godine nalazi se pri začelju liste stranka s podrškom od 1,3% birača. Nije li to sjajan izazov? Krenuti gotovo sa dna prema zvijezdama...

Hoćete li se pridružiti? Pristupnica se ispunjava na webu. Moj je san stranka bez stege u kojoj svatko može imati svoje mišljenje, jer kad svi misle isto, većina uopće ne misli. Moj je san stranka najboljih profesora, ali i najboljih čistača ulica, najboljih pravnika i domaćica, poduzetnika, zanatlija, najboljih studenata i penzionera, najboljih umjetnika, najboljih veterana domovinskog rata, najboljih učenika, liječnika i medicinskih sestara pa čak i najboljih skupljača plastičnih boca iz smeća. Dosta je vladavine ispodprosječnog! Prvo moramo imati san, želimo li da se san ostvari. A onda se moramo udružiti i krenuti u njegovu realizaciju!

Do sada je političkim prostorom dominirala logika: Manjak sposobnosti, ali višak ambicija. Borba za vlast i osobne pozicije. Treba ih zamijeniti slogan: Ne očekuj da grad ili država nešto rade za tebe ako nisi spreman raditi za taj grad i državu, uložiti svoj trud, energiju, poštenje i dobru volju radi ljepšeg sutra.

Ne usuđujemo se, ne zato jer je teško, nego je teško jer se ne usuđujemo rekao je rimski filozof Seneka. Umjesto da i dalje cinično prigovaramo uz jutarnju kavicu, grdimo gradsku i državnu vlast, psujemo glupe političare, pokvarene birokrate i korumpirane dužnosnike, možda je došlo vrijeme da se udružimo i nešto poduzmemo. Ništa nije samo od sebe postalo bolje, na svemu treba raditi!