|
|
 |
 |
 |
 |
SRIĆOLOGIJA - kolumna za pobjednike
SIJEČANJ 2007
VOĐA JE ORGANIZATOR I DEZORGANIZATOR
Više od dvije tisuće godina stara kineska knjiga mudrosti ratovanja generala Sun Tzu između ostalog kaže da najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još male. Zato vođe planiraju na početku kad čine prave stvari. Tada su vizionari, usmjereni budućnosti i promjenama. No s druge strane, da bi mogli efikasno djelovati, vođe moraju uspješno upravljati sitnim i mukotrpnim, detaljnim i ponekad dosadnim stvarima koje znače svakodnevne, rutinske i ne jako motivirajuće zadaće. Moderna menadžerska znanost oko ove dileme ponekad gradi temeljnu razliku između menadžera i lidera. Prvi od njih upravlja "dosadnom" svakodnevnicom, nastojeći sve što obavlja raditi na pravi način. Drugi od njih radi strateške iskorake i inventivne promjene, rušeći postojeće rutine i gradeći neku novu stvarnost, radeći prave stvari.
Moderni menadžer treba znati kad je vrijeme za kontinuitet, a kad za kvalitativne promjene. U tom smislu, želimo li biti dugoročno uspješni, moramo naučiti kako neki sustav postaviti kao da će trajati vječno, a nakon toga kako ga zamijeniti novim, boljim sustavom. Dakle, svaki menadžer u načelu ima dva zadatka. Prvi je objasniti svojem timu sadašnjost, odgovoriti na pitanje gdje smo, s kojim se problemima suočavamo i kako ih valja rješavati. Drugi zadatak vođe nadovezuje se na to. Često on mora članovima tima iznijeti svoju viziju budućnosti koja može značiti drastični odmak od te sadašnjosti.
Pogledamo li ovu dilemu sa sasvim praktične strane, dobar vođa treba naizmjence biti organizator i dezorganizator svojeg sustava. S jedne strane on brine o tome da sve funkcionira kako treba, a s druge strane zadatak mu je uvoditi stalne promjene koje će postojeći sustav i njegovu organizaciju permanentno mijenjati.
Istodobno optimiziranje postojećeg sustava i potreba da se on razori i stvori novi, bolji sustav jedan je od najvećih izazova svakog menadžera. Većina vođa istinski vjeruje u činjenicu da se svaki sustav mora mijenjati i da jedino stalnim promjenama možemo osigurati njegov opstanak i dugoročni razvoj. No dok još radi, stari sustav mora biti maksimalno efikasan. Ne možemo ga uništiti prije nego što smo osmislili i stvorili novi koji će ga zamijeniti. Upravljanje svakim sustavom sastoji se, dakle, od dva sukobljena zadatka: ovladavanje sadašnjošću i kreiranje budućnosti.
Ovladati sadašnjošću znači kvalitetno, efikasno i djelotvorno upravljati postojećim procesima u organizaciji. Iako ćemo svaki sustav s vremenom morati mijenjati, u međuvremenu, dok se promjena ne dogodi, želimo da djeluje što efikasnije, profitabilnije i uspješnije. Zato u svakoj organizaciji valja razviti dvije vrste pristupa poslu ili dvije strategije: Prvu čiji je zadatak osigurati optimalno upravljanje postojećim sustavom i drugu čiji je zadatak razoriti postojeći sustav i uvesti novi, bolji sustav.
Istraživanja hrvatske gospodarske prakse pokazala su da većina tvrtki ili nema strategije, ili ima jednu strategiju, jedan plan, jedan način funkcioniranja organizacije i jedan kontrolni sustav koji obuhvaća i postojeće poslovanje i budući razvoj. Mogu li oba zadatka živjeti pod istim krovom?
Da bi ovladao sadašnjošću vođa mora biti organizator. Da bi ovladao budućnošću, vođa mora biti dezorganizator. Ponekad je nemoguće obje uloge naći u istoj osobi. Zato se u mnogim sustavima jedan menadžer bavi održavanjem, razvojem i optimizacijom postojećeg sustava i njegovih procesa, a drugi menadžer priprema razvoj novih proizvoda, novog sustava i novih procesa koji će postojeće ukinuti i baciti u staro željezo.
Efikasno upravljanje postojećim sustavom polazi od jasnog razumijevanja uzroka sadašnjeg uspjeha. Prepoznajući postojeće šanse i prigode, nastojimo djelotvorno iskoristiti raspoložive resurse za rješavanje aktualnih problema i definiranje prioriteta. S druge strane, efikasno upravljanje budućnošću polazi od destrukcije postojećeg i traženja vizije na kojoj se treba temeljiti sutrašnji uspjeh. Umjesto produbljivanja današnjih, valja se usmjeriti na stvaranje sutrašnjih razvojnih prednosti i pripremanje potrebnih organizacijskih promjena.
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
