|
|
 |
 |
 |
 |
SRIĆOLOGIJA - kolumna za pobjednike
SRPANJ/KOLOVOZ 2006
VOĐA ZNA GLEDATI OČIMA DRUGIH
Učenik budizma, nezadovoljan svojim napretkom, odluči otići iz hrama na vrhu planine Ping. Jedne se večeri dođe oprostiti od učitelja. Sutra ću te pratiti niz planinu, reče mu učitelj.
Kad su ujutro krenuli, učitelj upita učenika da mu opiše što vidi. Vidim dolinu okruženu brdima, a u njenu središtu jezero i stari grad, reče učenik. Kad su bili na pola puta, učitelj ponovi pitanje. Vidim zidine grada, obrise kuća, luku i jedrenjake koji plove jezerom, odgovori učenik. Kad su stigli u dolinu pred vrata grada, učitelj opet ponovi pitanje. Vidim krave i pastire koji ih čuvaju, trgovce što gone stoku na tržnicu, mornare koji ukrcavaju teret na brod i djecu koja bacaju kamenčiće u jezero, odgovori učenik.
Put do znanja je kao putovanje niz planinu, reče mu učitelj. Do mudrosti možemo doprijeti tek kad shvatimo da ono što se vidi s vrha planine nije jednako onome što vidimo s njene sredine ili podnožja. Ova spoznaja ruši naše predrasude, otvara duh za usavršavanje i uči nas poštovati ono što u početku ne možemo sami vidjeti.
U jednoj ljubavnoj priči autorica koristi sljedeći primjer: Na stolu je čaša do polovine napunjena tekućinom. Za nju ona je "napola puna". Za njega ona je "napola prazna". Istu stvar dvije osobe vide s potpuno suprotnih stajališta.
U "Rašomonu", filmu japanskog sineasta Akire Kurosawe po priči Rynosuke Akutagawe isti događaj opisuje veći broj svjedoka. Svjedočanstvo svakog od njih toliko se razlikuje da se gledatelj ili čitatelj nađe u čudu, s pravom se pitajući što je istina i kome da povjeruje.
Mudri vođa zna da isti problem svaki član njegovog tima vidi drukčije. I on sam imat će ponekad različite ideje o istom problemu, promijene li se okolnosti, ciljevi ili interesi. Aforizam kaže da ne valja vjerovati čovjeku koji nikad nije promijenio svoje mišljenje.
Organizacijski rašomon svakodnevna je pojava kojom vođa mora znati upravljati. Zato valja poznavati moć razlika u percepciji istih zbivanja, jer o njima ovisi ljudsko ponašanje u organizaciji. Dio te percepcije svakako je ovisan o organizacijskoj kulturi i klimi. Ljudi u sredinu u kojoj rade donose svoje norme, stavove, ideje, zablude, predrasude i načine gledanja na probleme. No oni mogu naučiti kako se mijenjati. U tome je jedna od uloga vođe. Njegov doprinos stvaranju povoljne "organizacijske klime" od presudne je važnosti.
Dobri vođe znaju koliko je važno pokušati vidjeti svijet očima drugih, bili oni suradnici, klijenti ili konkurencija. Predsjednik jedne hrvatske kompanije često u cik zore sjeda u kamion i s vozačima dostavlja kartonske kutije svojih proizvoda kupcima. Razgovarajući pritom i s jednima i drugima, on uči, saznajući stvari koje inače nikad ne bi doznao. Nitko ne može biti uspješni menadžer držeći se ugode i sigurnosti svojeg ureda. U njemu su vođe, uz tajnicu, šefa kabineta i fikus, ograđeni od realnog svijeta gdje se događa poslovni ili politički život pa ne mogu na probleme gledati pravim očima.
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
